Ukleti pesnici

Na početku trećeg razreda srednje škole, kada smo počeli da radimo modernu i simbolizam, imali smo jednu veoma zanimljivu nastavnu jedinicu - Ukleti pesnici. Svidele su mi se njihove pesme, počela sam malo da istražujem o njihovim boemskim životima. Zaslužili su da im posvetim jedan mali postić. :)

Šarl Bodler je bio beskućnik koji je sav novac koji bi uspeo da skupi trošio na opijum.  Artur Rembo i Pol Verlen živeli su zajedno u homoseksulanoj vezi, koja se završila tako što je Verlan pucao Rembou u ruku. Edgar Alan Po napusti je fakultet zbog kockarskih dugova. Luis Kerlo, autor ,,Alise u zemlji čuda''  pokazivao je veliku sklonos ka pedofiliji, govorilo se i da se drogirao, tako da neki stručnjaci smatraju da su scene iz njegove čuvene knjige zapravo ono što je on video kada je bio pod dejstvom droge. Zajedničke karakteristike za sve, sem boemskog života i toga da su bili izuzetni stvaraoci, bile su i revolucionarni polet, apsolutno negiranje standardnih normi ponašanja, sukob sa članovima porodice i vlastima, ljubav prema izmenjenim stranama svesti, odbačenost od strane društva bar u jednom periodu života, sklonost ka porocima i često hodanje na granici između života i smrti. 


Bodler je nasledio veliku sumu novca, ali je za nekoliko godina već biou u dugovima. Bio je zaljubljen u ćerku jedne prostitutke, koja je bila poznata kao ''Crna Venera'', na nju je trošio veliku količinu novca. 
U jednom trenutku počeo je da oseća kako njegov život nema nikakvog smisla. Planirao je da izvraši samoubistvo jer se davio u dugovima. Nedugo nakon neuspelog samoubistva postao je beskućnik.
Objavo je zbirku pesama ,,Cveće zla'' 1857. Pesme su bile obavijene mračnim motivima, misticizmom, pesimizmon, zbog toga su slabo prihvaćene u društvu. Zbog zbirke je bio osuđen. Umro je u svojoj četradeset šestoj godini.


Veze
Priroda je hram gde mutne reči sleću
Sa stubova živih ponekad, a dole
ko kroz šumu ide čovek kroz simbole
ma što ga putem prisnim pogledima sreću.

Ko odjeci dugi što daljem se svode
u jedinstvo mračno i duboko što je
ogromno ko noć i kao svetlost, boje
mirisi i zvuci razgovore vode.

Neki su mirisi ko put dečija sveži,
zeleni ko polje, blagi ko oboje,
- drugi iskvareni, pobednički, teži,

što u beskraj prostiranje svoje,
kao ambra, mošus, tamjan, raskoš njuha
koji peva zanos čula nam i duha.


Prvo izdanje zbirke ,,Cveće zla'' sa beleškama autora.
Ilustracija zbirke pesama ,,Cveće zla''.


 Rembo je prvi put bio uhapšen već sa šesnaest godina kada je pokušao da bez novca za kartu pobegne iz Pariza. Prvoeo je nedelju dana u zatvoru, ali po povratku kući je pobegao od nje jer je tvrdio da ga majka previše kontroliše. 
Konzumirao je alkohol, opijum i hašiš. Bio je u vezi sa Verlenom.
Već sa devetnest godina odrekao se svega što je napisao i spalio je zbirku pesama ,,Sezona u paklu''. Umro je u svojoj trideset sedmoj godini.


 Ofelija
 Na mirnom crnom valu gde zvezde sanjaju
Bela Ofelija poput velikog krina
Leluja velovima koji uranjaju...
Odjek hajke stiže iz šuma, iz daljina.


Već vekovima Tužna Ofelija tako
Plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Već vekovima krotka ludost njena lako
Romori svoju romansu u lahor, u veče.


Vetar velove vije, grudi joj celiva,
voda ljuljuška velove, spletene, bele;
Na ramenu joj drhte, plaču rese iva,
Nad čelom koje sanja trske se nadnele.


Uzdišu oko nje lokvanji koji venu;
Katkada u jovi zaspaloj budi gnezda
Iz kojih mali drhtaj prhne u trenu:
- Tajanstvena pesma sa zlatnih pada zvezda.

II
Bleda Ofelijo! Lepa poput snegova!
Da, Ti umre, dete, odnele su te vode.
- Vetrovi što se ruše s norveških bregova
Šaptali su ti reči opore slobode;


To dah jedan što ti guste svijao kose
Čudne nosaše zvuke tvom dahu što sanja;
Slušao ti je srce pev prirode, što se
Javi uzdahom noći i tužaljkom granja.


To ti glas lugih mora, grcaj nedogledan
Slomi detinju grud, a preblaga je bila;
To u aprilsko jutro lep bledi vitez jedan,
Jadni ludak, nemo sede do tvog krila.


Raj! Ljubav! Sloboda! Ludo, kakva snivanja!
Na toj si vatri bila ko sneg što se topi;
Reč ti vizija stesni u svoja zbivanja
- Sa stravom se beskraj u plavom oku stopi.

III
A pesnik kaže da preko zvezdane pruge
Dolaziš noću, tražiš cveće što si brala,
I da vide na vodi velove tvoje duge;
Ofelija plovi, veliki krin vrh vala. 


 Labud
 Devicansko Danas, zivahno i krasno
zanesenim krilom da l' razbiti smede
jezero sledjeno, s injem, kud se dede
letova zastalih lednik blistav jasno.

Negdasnji se Labud seca, sli kasno:
divan je,no zalud slobodu on htede,
jer opevo nije kraj gde da provede
vek, kad mraz jalov sinu camom strasno.

Vratom stresce belu tu smrt sto je stece
prostorom kaznjena ptica kog porece,
al' na uzas tla sto perje joj sputava.

Sablast koja na tom mestu sjaji, prisno,
ukocen u hladnom snu prezira spava
zaodenut Labud,izgnan beskorisno....

 Verlen je vodio veoma mračan život. Bio je homoseksualac i jedan deo svog života proveo je u vezi sa Remboom. Zbog Rembooa je ostavio trudnu ženu. Sa partnerom je živeo veoma burnim životom, opijali su se i pušili hašiš. Kada jebi pod uticajem alkohola bio je veoma nasilan pa je zlostavljao ženi i novorođenog sina. 
Verlen i Remboa su neko vreme proveli živeći zajedno u Londonu. Zbog češćih sukoba Verlen se odselio u Pariz. Međutim, shvatio je da ne može da živi bez svog partnera. Pozvao ga je da se vide u jednom hotelu u Briselu. Tu je došlo do ponovnog sukoba i Verlen je Remboou ranio u ruku. Rembo nije hteo da ga prijavi policiji, ali sukobi su se nastavili i on se predomislio. Verlen je zbog toga proveo dve godine u zatvoru. Kada je izašao zaposlio se kao učitelj. Zaljubio se u jednog svog učenika koji mu je bio velika inspiracija.
Poslednje godine života proveo je kao veliki zavisnik alkohola. Njegove pesme vile su prožete seksom, prostitucijom i stanjem van sveti.


Mesečina
 
  Пејзаж без премца, то је ваша душа
Где иду љупке маске, плешу кринке,
А сви, док звонка лаута се слуша,
К'о да су тужни испод чудне шминке.

Премда у песми сетно им трепере,
Победна љубав, живот дневног сјаја,
У срећу као да немају вере,
А песма им се с месечином спаја,

Са месечином и тужном и лепом
Од које птице сањају у борју
И водоскоци у заносу слепом
Јецају, витки, у своме мраморју.


Citati #3

 Čovek nije ljubomoran kad voli, već kad želi da bude voljen.
 Život se sastoji od malih stvari. Vrlo retko pojavljuju se prilike u kojima odjednom možemo učiniti puno. Istinska veličina sastoji se u tome da budemo veliki u malim stvarima.
Charles Simmons
 Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom.
Andre Mocroks
 Kada sam imao pet godina majka mi je rekla da je sreća ključ života. Kad sam pošao u školu pitali su me šta želim da budem kad porastem. Napisamo sam ,,srećan''. Rekli su mi da nisam razumeo zadatak, a ja sam im odgovorio da oni nisu razumeli život.
Džon Lenon
 Kad ljudi vide da ti bolje ide bez njih žele te nazad.
 Nikada ništa ne znaš o ljudim dok ih posmatraš sa strane.
 Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.
Mika Antić
 Svet je pozornica, a život dolazi na nju: dođeš, vidiš,odeš.
Demokrit
Cilj nije najbitniji u životu. Život, međutim, nećeš provesti na cilju na putu do cilja. Zato je važnije kakav si put izabrao nego kakav cilj imaš.
Milorad Pavić

Mi deca sa stanice Zoo

Još uvek nisam sredila misli. Upravo sam završila sa čitanjem ove knjige. Obećala sam da neko vreme neću čitati, ali slučajno sam naletela na pdf ove knjige. Pročitala sam je za nepuna tri dana. Nisam se odvajala od laptopa, oči su mi kao kod sovice.



Tražila sam tešku knjigu, pa dobola sam je. Jaka. Teška. Veoma bolna knjiga. Mislim da svako treba da je pročita.

Mi deca sa stanice Zoo je dramatična ispovest nemačke devojčice Kristijane F. koja je sa samo dvanest godina počela da puši hašiš, a sa trinest godina je prvi put uzela heroin i postala narkomanka. Knjiga se veoma lako čita, ali prepuna je jezivih scena. Napisana je u prvom licu, negde sam pročitala da je Kristijana pričala nekim novinarima, puna dva meseca, o svom iskustvu i da su oni to pretvorili u knjigu. 
Sve je počelo sa problemima u porodici, otac je tuko svakog dana, roditelji su joj se razveli, promenila je školu, htela je da privuče pažnju popularnih devojaka i mladića. Radila je ono što je mislila da je cool. Počela je prvo da uzima hašiš, zatim tablete. Rekla je da nikada neće preći na heroin, ali prešla je. Novac je zarađivala prvo tako što je krala, onda je počela da se bavi prostitucijom, pa i da diluje drogu. Uvlačila u sve veće probleme. Stalno je ponavljala da će prestati, pokušavala je, ali je bila čista nedelju dana i ponovo bi se vraćala na ono staro. 
Čitala sam, i bila sam ubeđana da ću doći do dela kada će se zauvek osloboditi droge, ali to se nije dogodilo.
Istraživala sam na internetu. Kristijana postoji, ili je bar postajala. Čak je imala i sina, ali su joj ga oduzeli. Sa drogom nikada nije prestala. Poslednji put je viđena 2008.kako kupuje drogu u Centru Berlina i od tada joj se izgubio svaki trag, ako je verovati Wikipediji i pogovoru knjige koju sam pročitala.
Snimljen je i film, ja ga za sada sigurno neću odgledati. Ako je doslovno rađen po knjizi...moj stomak to neće izdržati. Verovatno bih imala košmare mesecima. Ovako je bolje, sama stvaram likove u glavi, i preskačem bolne scene.


Kristijana F.


Scene iz istoimenog filma...

Knjiga je veoma poučna. Samo je treba doživeti na pravi način. Ide na samom vrhu moje liste najdražih knjiga.

Dan posle noći


Ovu knjigu sam jedva čekala da pročitam. Sviđa mi se. Obožavam da čitam knjige u kojim je na stravičan način opisan Drugi svetski rat. Volim da pročitam rečenicu i da se naježim od njene težine. Da mi reči i opisi odjekuju dugo u glavi, da vidim jezive slike kada zatvorim oči. Znam da budem čudna.
Ovde nema tako jezivih scena. Mislim da neći nikada naći jeziviju knjigu od Poslednji voz iz Hirošime.
Knjiga govori o četri devojke koje je su u potpunosti različite, ali sudbina ih je spojila da zajedno provedu dan u logoru Atlit za lica bez dokumenata po završetku Drugog svetskog rata. Njihove ličnosti su odlično izgrađene. Ne volim da prepričavam knjige. Tako da...
Neki lepi citati iz ove knjige koje sam zapisala....


,,Ljubav nema nikakve veze sa vremenom, makar ne na ovom svetu.''

,,Pravljenje plana je igra. Život bira umesto nas.''

,,Suze su vrlo loše za ten. Ali su dobre za srce.''

,,Vidiš? Ponekad je ćutanje najbolje. Kada moramo da ostavimo prošlost za sobom kako bi smo živeli.''

Originalni rukopis Alise iz Zemlje Čuda

Odavno već želim da pročitam Alisu u Zemlji čuda i Malog Princa. Verujem da će knjige na mene ostaviti potpuno drugačiji utisak od onog koji sam imala kada sam ih kao dete čitala. 
Slučajno sam naletela na originalni rukopis i ilustracije Luisa Kerola






LINK ka celoj knjizi.

Citati #2


Tek sada shvatam koliko mi škola nedostaje. Taj prvi sptembar (dobro, ove godine je drugi). Svi se spremajau, svi žure, a ja moram da čekam još mesec dana. A i kad pođem na faklutet ništa neće biti isto kao u školi.
Moram da napravim pauzu sa čitanjem. Treba da obnovim neke stvari iz škole. 
Sada, kako što naslov posta kaže - citati. :)


 Ako čitataš samo one knjige koje čitaju svi ostali, možeš da razmišljaš o onome o čemu razmišljaju svi ostali.
Haruku Murakami

 Najgora stvar koju si napisao je bolja od najbolje stvari koju nisi napisao.

 Na kraju krajeva, nema boljeg uživanja od čitanja. Čovek se mnogo teže zamara od svega drugog nego od knjige. Kad budem imala svoju kuću, biću nesrećna ako ne budem imala biblioteku.
,,Gordost i predrasude'' Džejn Ostin

 Ono što je napisano bez napora čita se bez uživanja.
Samdžel Johanson

 Deo sam svake knjige koju sam pročitao.
Džon Kiran

 Čovek čita da bi postavljao pitanja.
Kafka

 Enjoy the little things in life because one day you will look beck and realize, they were big things.
The Vow

 Usred zime najzad sam naučio da je bez mene, tamo negde, nepobedivo leto.
,,Stranac'' Kami

 To se dešava kada pustiš ljude da ti se približe. Umisle da te poznaju iako ne znaju ništa.
Samanta Jang