Veliki Getsbi


,,Najbolji američki roman XX veka.
Treba biti Frensis Skot Ficdžerald pa umeti sa malo reči reći velike i važne stvari. Radnja romana dešava se dvadesetih godina XX veka – u doba džeza – kako ga Ficdžerald naziva, i prikaz je razočaranja urbane populacije u američki san. Na raskošnim pozornicama grada koji nikada ne spava i Getsbijeve vile smenjuju se bogati skorojevići, starlete, isprazni likovi tadašnje elite, dok glavni junak, svestan svog porekla i trenutka u kojem živi, nesrećan u ljubavi, ostaje jedini iskreni svedok vremena. Svestan da je zbog svog bogatstva stekao društveni položaj i naklonost džet-seta, Getsbi shvata da se ono do čega nam je stalo ne može kupiti novcem.

Veliki Getsbi je jedinstven portret vremena koji na elegantan i ciničan način oslikava svoje doba u kojem se i danas možemo prepoznati.
Ficdžerald je stvarajući Velikog Getsbija stvorio jednog od najtragičnijih junaka svetske književnosti i svakako najbolji američki roman XX veka. Iako je po objavljivanju 1925. godine roman dramatizovan i u formi brodvejskog pozorišnog komada i u formi filma, skoro da nije bio primećen među čitaocima i kritikom. Javnost ga je otkrila tek nakon što je reizdat posle Drugog svetskog rata – možda i zato što su tek tada čitaoci bili spremni da prihvate iskrenu i neveselu Ficdžeraldovu sliku Amerike. ''



Konačno sam završila čitanje ove divne knjige. Odgledala sam i film. Knjiga je dobra, mada ima nekih sitnica koje su mi zasmetale. Stil je odličan. Poruka je vuše nego odlična. Dok živiš, dok si bogat svi su oko tebe, ali kada jednog dana nestaneš svi zaborave na tebe. Malo me podsetila na Čiča Goria. Film je dobro odrađen, ali je knjiga mnogo bolja.



Tamo gde mesec nije

Dirljiv portret porodice progonjene duševnim bolom.
„Ispričaću vam šta se dogodilo zato što će to biti zgodan način da predstavim svog brata. Zove se Sajmon. Mislim da će vam se svideti. Stvarno tako mislim. Ali za nekoliko strana biće mrtav. A posle toga više nikada nije bio isti… Pisanje o prošlosti je način da se ona iznova proživi, način da se ona opet odmota. Stavljamo svoja sećanja na komade hartije kako bismo znali da će ona uvek postojati. Ali ova priča nikada nije bila uspomena – ona je pronalaženje načina da se zaboravi. “


Ovo je jedna dirljiva knjiga o čoveku koji oseća grižu savest i odgovornost za smrt svog starijeg brata koji je bio dečak sa nekom vrstom posebnih potreba.
Volim da čitam knjige koje imaju neobičan stil pisanja. Volim da se mešaju prošlost i sadašnjost. Da svako poglavlje ima naslov ili neki citat. Volim da svako poglavlje bude priča za sebe. Volim da pisac prekine kada je najzanimljivije i onda me muči. Da se misterija reši na samom kraju i ne razočara me. Upravo sve to i ima ovaj roman. Pored toga je jedan od likova dete sa specijalnim potrebama, autistično je, a ja lično mislim da ne možeš pisati o takvom detetu ako ne poznajše bar jedno dete koje je autistično. Volim takve knjige.
Ima nekih zamornih delova, ali samo je pisac uspeo da na jedan savršen način prikaže ljudsku psihu.

,,Ima knjiga koje ne možeš da prestaneš da čitaš, koje ti ne daju da zaspiš čitave noći. Ima knjiga koje te puštaju u skrivene delove života i prikazuju ih sa slikovitom verodostojnošću. Ima knjiga koje ti, zahvaljujući pukoj veštini odabira svake reči, danima ostaju u glavi. Tamo gde mesec nije jedna je od tih knjiga – hrabar roman jednog od naujuzbudljivijih novih glasova u savremenoj književnosti.''

Citati
,,Najveći deo života nije ništa. Najveći deo života je puko proticanje vremena, a popriličan deo čak i toga provedemo u spavanju.''

,,Neka sećanja odbijaju da budu zaključena u vremenu i prostoru. Ona idu za nama, otvaraju špijunku uz metalnu škripu, i gledaju radoznalim očima.''

,,Ako ljudi misle da si LUD, onda če sve što radiš, sve što misliš, imati na sebi otisnuto LUD.''






Citati #1

 "Knjige, drage knjige. Složene po temama, po epohama, po žanrovima, naslagane pored mog kreveta, bez reda, u svakom kutku mog prostora bile su knjige. Šarene, crvene, u kožnom povezu, kompleti, mekih korica, otvorene, raskupusane, sa obeleživačima stranica i bez njih, knjige koje su služile i kao stalci za lampe i čajni stočići, knjige koje sam čitala, podvlačila, ostavljala i one kojima sam se vraćala, knjige koje sam volela, lude, melanholične, nestvarne i tužne, i koje sam pozajmljivala i one koje sam čuvala kao najveće blago, knjige, drage knjige koje su mom životu dale okvir, smisao, radost, teme, snagu i tanane odgovore, knjige, knjige koje su me dizale i spuštale, koje su uvek bile moji najveći prijatelji, moja najbolja, najesencijalnija zabava.Koje su mi toliko puta bile zamena za društvo mojih drugarica koje su radile, ili dojile, ili putovale, dok sam ja vapila za prijateljima. Knjige koje su mi bile zamena za psihoanalitičara, zamena za ljubavnika, moj vrhunski provod i izvanredno društvo, knjige koje su me sprečavale da ceo moj život rpetvorim u užasan jauk "Nikada nisam bila voljena!" ili "Nikom ništa nikada nisam stvarno značila!""

 Najkrasnije su one knjige kod kojih čitalac čini njihovu drugu polovinu.
Volter

 Čitalac se može smatrati glavnim likom romana, podjednako kao i autor, jer bez njih se ništa ne događa.
Elza Triole
 Nema čarobnih štapića, nema specijalnih efekata. Reči bačene na papir su ga stvorile i jedino će ga reči bačene na paipr od njega osloboditi.
King

 Čemu služe knjige ako ne oživljavaju život, ako ne dopiru do nas da ih upijemo sa požudom?
Henti Miler

 Knjige su pčele koje nose polen od jednog do drugog uma.
James L. Lovell


Popis



,,Nina Faber nikada i nije bila u skladu sa svojim vremenom. Nakon nekoliko objavljenih knjiga (uz važnu činjenicu da su je zaobišle sve značajne nagrade), nestala je iz javnosti. Narušena neuspehom i alkoholom, ona naizgled prevazilazi teškoće i susrećemo je na dan objavljivanja njene nove zbirke pesama, Bosfor. Nina je nervozna, a kada naleti na neutemeljenu, nerazumnu, negativnu kritiku, pada joj mrak na oči. Vreme je za payback!
Erlend Lu, o izdavaštvu piše s ironijskim otklonom, o susretu pesnikinje zašle u godine s jednim novim vremenom i o tome koliko se gneva može naći u njoj kada se odluči da stvari uzme u svoje ruke. Iako se ovaj roman može tumačiti pre svega kao jetka kritika nekompetentne književne kritike u sveopštoj krizi izdavaštva, u njemu su i izoštrena, vrlo slojevita oslikavanja psihologa, zaposlenih u Domu književnosti, prodavca i menadžera u knjižari a, posredno, i intelektualne i kulturne sredine uopšte. Haotičan niz epizoda, aluzija, alegorija, začinjen metaforičnim humorom, donosi slikovite opise neobičnih susreta među likovima ovog romana. I baš kada pomislimo da je Popis roman ovog norveškog pisca sa najviše gorčine od svih koje smo do sada pročitali, naletećemo na deo o ježu koji ne podnosi laktozu i nepogrešivo prepoznati luovski stil. Jednodnevni lični ponor glavne junakinje jeste mračna potka ovog romana, ali je njegova glavna tema zapravo položaj umetnika u današnjem vremenu.
Popis po mnogo čemu predstavlja novi pomak u Luovom književnom stvaralaštvu.''

Slučajno sam u jednom časpoisu videla reklamu za ovu knjigu, pa mi je privukla pažnji i odlučila sam da je kupim. Ovo je jedna kratka knjigica, koji ima stotinak strana, čita se za jedan dan. Stil je lak ali ima mnogo teških i mučnih delova. Priča govori o pesnikinji Nini i opisan je jedan dan njenog života, baš onaj kada je izašla njena knjiga i kada su je kritičari veoma loše ocenili. Meni se veoma dopala, vrlo je neobična i pomalo potresna. Nina je jedna neobična žena sa nekim svojim stavom, kada malo bolje razmislim u nekim situacijama je bila više nego u pravu, ali moram da kažem da je i potpuno luda u nekim situacijam i da tada ne mogu da je razume.

Devojka od papira


Devojka od papira - Gijom Muso
,,Poput igre svetlosti, negde između stvarnosti i mašte...
Kada život zavisi samo od jedne knjige.

Pre samo nekoliko meseci, Tom Bojd je imao sve u životu: bio je slavni pisac bestselera, živeo u mondenskom kvartu Los Anđelesa i uživao u srećnoj vezi sa svetski poznatom pijanistkinjom. Međutim, nakon ružnog raskida, Tom se zatvorio u svoj svet. Zbog slomljenog srca, ponestalo mu je inspiracije, a društvo mu prave samo poroci.

Jedne večeri, sasvim neočekivano, na vrata će mu pokucati prelepa nepoznata žena. Ona tvrdi da je Bili, junakinja iz njegovih romana, koja je dospela u stvaran svet zbog štamparske greške u njegovoj poslednjoj knjizi. Iako njena priča deluje potpuno neverovatno, Tom polako počinje da veruje da je to prava Bili. Ona je lepa, ona je očajna, ona će umreti ako on prestane da piše! Tom mora da napiše novi roman da bi se Bili vratila u svet mašte, a ona će njemu pomoći da ponovo osvoji svoju izgubljenu ljubav. Šta još može da izgubi?
Tom i Bili će se zajedno otisnuti u napetu avanturu, gde se stvarnosti mašta prepliću u zavodljivoj i smrtonosnoj igri...''



Nisam očekivala ovako dobru knjigu. Potpuno sam zaboravila kako Gijom ume dobro da piše. Sviđa mi se što mogu da vidim priču iz više uglova, vidimo je iz perspektive glavnog lika, ali i iz perspektive ostalih likova, ali i iz sadašnjosti,  kao i iz prošlosti. Postaje sve zanimljivija i zanimljivija, a pisac prekine kada je najzanimljivije, tako da moraš da pročitaš još par strana dok ne stigneš do onog za čime tragaš. Najviše od svega mi se dopada kako je predstavljen glavni lik i njegovi stavovi prema knjigama, kako on vidi pisce i ljudi koje čitaju knjigu. Tu je i onaj Gijomov stil pisanja, on se uvek vrati u prošlost svojih likova i bar jedan nije čista duša, bez ikakvih ispada u detinjstvu.
Još uvek sam pod utiskom, zaista mi se dopala ova knjiga.


Citati
 ,,Na kraju krajeva, šta je knjiga, Milo? Jednostavna slova, poređana određenim redom na papiru. Nije dovoljno staviti konačnu tačku na neku priču da bi ona zaživela. Ja u svojim fiokama ima nekoliko neobjavljenih rukopisa, ali ih smatram mrtvim pričama jer niko nije bacio pogled na njih. Knjige dobijaju život tek čitanjem. Čitalac joj daje život, sastavljajući slike koje stvaraju imaginarni svet u kojem likovi žive.''

,,Život nije video igra gde se može krenuti od početka. Vreme prolazi, a mi prolazimo sa njim i najčešće radimo ono što možemo, a ne ono što bismo hteli. Ostatak čini sudbina, a sreća ponekad doda neko zrnce soli. To je sve.''



Gijom Muso

Kako sam se upoznala sa Gijomovim knjigama?

Od mog odeljenja sam 2011.godine, za svoj 17.rođendan dobila knjigu Zato što te volim. Knjiga ko i svaka druga. Ali meni je bilo zanimljivo to što sam istog tog dana dobila na poklon knjigu od svoje drugarice Kako bih bez tebe. Slučajnost? (moram da kažem da se likovi iz mog odeljenja nikada nisu upoznali sa mojom drugaricom, da ne bude da su se dogovarali).
I tako ja uznem i pročitam knjigu Zato što te volim. A, oduševila me je.  Tako se brzo čita, tako je lagan stil. A ono što mi je najviše privuklo pažnju su citati koji su napisani ispred svakog poglavlja i opisuju upravo ono što se u tom poglavlju dešava, kao neka mala mudrost, pouka, koja sledi iz tog poglavalja. Kao da govore na šta treba da obratiš pažnju kada čitaš poglavlje.
Zatim sam pročitala Kako bih bez tebe. Kupila sam na Sajmu knjiga Ostani kraj mene, a kasnije sam kupila i Samo budi ovde. Onda sam odustala od njegovih knjiga. Zato što je počela da me nervira ta naučna fantastika o kojoj on piše. Da se razumemo, kada je u pitanju naučna fantastika u književnosti, ja mogu da čitam samo Hari Potera i Gospodara Prstenova. Na cd-u koji sam dobila od moje tetke, našle su se sve njegove knjige, pa sam tako počela da čitam jednu po jednu, onim redom koja mi prva dođe pod miš. xD

Zato što te volim je prva knjiga koju sam pročitala od Gjoma i, za sada, njegova najdraža. Ne deluje ništa nestvarno, sve do samog kraja. Idu tri radnje paralelno da bi se na kraju spojile u jednu. Mark, Ivi, Alison. Likovi oko kojih se sve vrti. Naravno, tu je i Lajla od koje je sve i počelo, petogodišnja devojčica koja je nestala i sada se odjednom, posle pet godina, vraća. Ali, lepo na početku ove knjige pisac moli da čitaoc ne priča drugim ljudima o radnji romanam jer ostalim čitaocima neće biti zanimljivo.

Kako bih bez tebe. Dovoljno je bilo da pročitam prve dve rečenice u opisu knjige i da dobijem želju da je pročitam. Gabrijel u životu ima dva muškarca - oca i prvu ljubav. Jedan od njih je ugledni policajac (njen momak), a drugi poznati lopov (njen otac). Zanimljivo. 
 P.S. Ono što meni nikada neće da bude jasno - zašto se na naslovnici ove knjige nalaze likovi iz filma Vremeplovčeva žena. -_-

Ostani kraj mene. Nije ostavila na mene neki jak utisak. Govori o doktoru koji dobija priliku da se vrati u prošlost i vidi sebe kako tridesetogodišnjaka.

 Samo budi ovde. Takođe, ova knjiga nije ostavila na mene neki jak utisk, ali mi se više dopala od predhodne.


Sada čitam Devojku od papira.

Nikolas Sparks - odlomci, citati

Pronašla sam ih zaista puno. Za neke i ne znam iz kojih su knjiga, ali su divni. Tako da....
 “Reci mi, Noa, od čitavog onog leta koje smo proveli zajedno, čega se najbolje sećaš?”
“Svega.”
“A nekog trenutka posebno?”
“Ne”, uzvratio je.
“Ne sećaš se?”
“Ne, nije to. Nije to na šta misliš. Ozbiljno sam mislio kad sam rekao da se sećam svega. Pamtim svaki trenutak koji smo proveli zajedno, a u svakom od njih je bilo nečeg lepog. Zaista ne mogu da izdvojim neki i kažem da mi znači više od ostalih.Čitavo to leto bilo je savršeno, leto kakvo bi svako trebalo da doživi. Kako mogu izdvojiti samo jedan trenutak?
Pesnici opisuju ljubav kao osećanje koje ne možemo obuzdati, koje nadvladava i logiku i razum. Meni se desilo upravo to. Nisam nameravao da se zaljubim u tebe, a ne verujem ni da si ti nameravala da se zaljubiš u mene. Ali kad smo se sreli, bilo je jasno da ni ti ni ja ne možemo da obuzdamo osećanja. Zaljubili smo se i pored svih razlika koje nas dele,i iz toga se rodilo nešto retko i prekrasno. Mislim da se takva ljubav doživljava samo jednom i zato mi se svaki naš zajednički minut zauvek urezao u pamćenje. Nikada neću zaboraviti nijedan jedini časak koji smo doživeli.
” 
,,Beležnica'' 
 “U trenucima tuge i žalosti držaću te u naručju i preuzeću na sebe svu tvoju tugu. Kad plačeš, plačem i ja, kad te boli, boli i mene. I zajedno ćemo pokušati da potisnemo bujice suza i očaja i prođemo kroz razrovane ulice života.” 
,,Beležnica''
 “Ja nisam poseban, u to sam siguran. Ja sam običan čovek, sa običnim mislima, i vodio sam običan život. Nisu mi posvećeni spomenici i moje ime uskoro će biti zaboravljeno, ali voleo sam jednu osobu svim srcem i dušom. To je uvek bilo dovoljno.Romantične duše će ovo nazvati ljubavnom pričom ,cinik bi je pak nazvao tragedijom. Za mene je ona pomalo od oboje , ali kako god gledate na nju , to ne menja činjenicu da ona obuhvata veliki deo mog života  i put koji sam odabrao. Ne žalim se na taj put niti na mesta na koja me je vodio, na neke druge stvari možda imam pritužbi dovoljno da napunim cirkuski šator, ali put koji sam odabrao uvek je bio onaj pravi i ništa ne bih uradio drugačije''...
,,Beležnica''
 .”Jednom je voleo , znao je. Jedan jedini put, pre mnogo vremena. I to ga je zauvek promenilo. Savršena ljubav to učini čoveku , a ta je bila savršena''..
  ,,Beležnica''
 ...'' Pesnici često opisuju ljubav kao osećanje koje ne možemo da savladamo, koje prevazilazi logiku i zdrav razum. Tako je bilo sa mnom. Nisam planirala da se zaljubim u tebe…i sumnjam da si ti planirao da se zaljubiš u mene, ali jednom kada smo se sreli, bilo je jasno da nijedno od nas nije moglo da spreči ono što nam se dešavalo. Zaljubili smo se uprkos razlikama, takva ljubav događa se samo jednom, i zato mi se svaki minut koji smo proveli zajedno urezao duboko u pamćenje..nikada neću zaboraviti ni jedan trenutak naše ljubavi''...
  ,,Beležnica''

 ...''Setio se kako je Gasu pričao o njoj. Prvi put kad ju je spomenuo, Gas je zavrteo glavom i nasmejao se: ''Dakle od tog duha ti bežiš.'' Kad je upitao šta to znači, Gas mu je odgovorio :''Znaš, duhovi, uspomene.Posmatram te, radiš danonoćno, kao rob, jedva da imaš vremena da dođeš do daha. Ljudi tako rade iz tri razloga.Ili su ludi, ili su glupi , ili nešto pokušavaju da zaborave. Znao sam, da ti pokušavaš da zaboraviš nešto.Ali nisam znao šta''...
  ,,Beležnica''

...''Verena je- prošaputao je napokon, a onda satima ćutao. Tišinu je narušavala samo stolica za ljuljanje . Noć je bila vrlo tiha, nije se dešavalo gotovo ništa izuzev što bi ga Klem povremeno obilazila kao da hoće da ga pita-Je li ti dobro?-
I u nekom trenutku te vedre oktobarske noći , u Noi se sve uskomešalo i ophrvala ga je čežnja . A da ga je iko gledao, video bi čoveka koji izgleda kao starac , koji je za tek nekoliko sati ostario kao da mu je prošao čitav život''...
  ,,Beležnica''
 ...''Zato sam se i promenio. Postao sam Magelan ili Kolumbo, istraživač zagonetnog uma, i učio sam , zbrkano i sporo, ali ipak učio o onome što se mora učiniti.I naučio sam ono što je jasno i detetu. Da je život naprosto zbirka malih života koji se žive iz dana u dan. Da svaki dan treba provesti pronalazeći lepotu u cveću i poeziji i razgovoru sa životinjama. Da od dana provedenog u sanjarenju, uz zalazak sunca i svež povetarac, ne postoji bolji. No iznad svega, naučio sam da je život i sedenje na klupi pored prastarog potoka, moj dlan na njenom kolenu i ponekad, kad su dobri dani, zaljubljivanje''...
  ,,Beležnica''

.''Jedan deo pročitala je najmanje sto puta i iz nekog razloga sad ga se setila. Ovako je glasio:
'Rastanak nam toliko teško pada zato što su nam duše spojene. Možda su oduvek bile i uvek će i biti. Možda smo pre ovoga proživeli hiljadu života i u svakom pronalazili jedno drugo. I možda smo svaki put bili primorani da se razdvojimo iz istih razloga . To znači da je ovo zbogom ujedno i zbogom za prethodnih deset hiljada godina i uvod u ono što će tek doći.
Dok te gledam vidim tvoju lepotu i čar i znam da su sve izrazitiji sa svakim životom koji živiš. I znam da sam svaki život pre ovoga proveo tražeći tebe . Ne neku nalik tebi, već tebe, jer tvoja duša i moja moraju uvek biti skupa. A onda , iz razloga koje nijedno od nas ne razume, prisiljeni smo da jedno drugom kažemo zbogom. 
Voleo bih da ti kažem da ćemo uspeti i obećavam da ću učiniti sve da tako i bude. Ali ako se više nikad ne sretnemo i ako je ovo zaista zbogom, znam da ćemo se ponovo sresti u narednom životu. Ponovo ćemo pronaći jedno drugo i možda će nam zvezde postati naklonjene, pa se nećemo voleti samo tada , već ćemo nadoknaditi sve one propuštene prilike''...
 ,,Beležnica''
 ,,Beležnica''

Nikolas Sparks - Odluka


Dok čitam njegove knjige nemam osećaj da ih je napisao MUŠKARAC. Ali ozbiljno. Ne mogu da verujem da muškarac može da piše tako patetično. Patetično.
Završila sam čitanje knjige Odluka i ona ide na poslednje mesto Nikolasovih knjiga koje sam pročitala. Malo me iznervirao kraj. 
Ima lepih opisa i delova, ali nekako je ovo za mene prepatetično (ako ta reč uopšte i postoji). Romantična sam. I volim da pročitam neku laganu ljubavnu knjigu, ali ova na mene nije ostavila neki jak utisak. Pogotovo me iznervirao drugi deo, gde je sve napisano bez ikakvog reda i smisla.


,,Priče su jednostavne koliko i ljudi koji ih kazuju, a najbolje su one koje se završavaju neočekivano.''

,,Putovanje ne znači videti nešto, već doživeti.''

,,Da je kad gledaš u zvezde isto kao kad gledaš unazad kroz vreme, pošto su neke zvezde toliko daleko da su njihovoj svetlosti potrebni milioni godina da tignu do nas. Da vidimo zvezde ne onako kako sada izgledaju nego onako kako su izgledale kad su dinosaurisi hodali zemljom. Čitava zamisao mi deluje...nekako neverovatno.''

Prva Nikolasova knjiga koju sam pročitala je Poslednja pesma. To je i moja omiljena. Mada prvo sam odgledala film, ali sviđaju mi se i film i knjiga. 
Zatim sledi Dragi Džone. Potpuno ista situacija kao sa predhodnom knjigom, prvo sam gledala film, pa zatim čitala knjigu.

Beležnica... mislim da mi se film malo više sviđa od knjige, ali su pisma koja su u knjizi i neki opisi divni. (potrudiću se da napišem jedan post o tome)
 Poruka u boci, film mi se uopšte ne sviđa, nisam ni izdržala da ga odgledam do kraja, ali knjiga mi se sviđa. Nije me baš oduševila, ali ime lepih delova i opisa.

Odgledala sam filmove Walk to remember i The lucky one, volela bih i još te dve knjige da pročitam, ali one nažalost nisu prevedena kod nas.
















Toliko o Nikolasu. Dakle, jedan veoma romantičan lik. Piše lepe knjige, ali ne preterano originalne, više patetične i predvidive. Filmovi su dobro odrađeni. I ako neko poželi da napiše ljubavno pismo, može slobodno da traži inspiraciju u njegvim knjigama.


Lovac u žitu

Lovac u žitu ili Lovac u raži, sve zavisi od prevoda.

Dobila sam veliku želju da pročitam ovu knjigu. Nisam imala pojma o čemu se radi, nisam mogla ni korice da vidim zato što sam čitala na internetu. Čudan je to osećaj, kada uzmeš da čitaš knjigu o kojoj baš ništa ne znaš. Iskreno, očekivala sam neki klaski, ljubavni. Zbunila sam se kada sam počela da čitam i shvatila da je to samo priča sedamnestogodišnjeg dečaka. U početku me je podsećala na Dnevnik Nika Tvipsa i na U potrazi za Aljaskom. Ali kada malo dublje zaviriš u ovu knjigu, shvatiš da ovo nije samo obična tinejdžerska knjiga. 

Selindžer je sa malo reči rekao mnogo toga. Knjiga je napisana iz ugla tinejdžera Holdena. Opisan je kratak period u njegovom životu, od samo par dana koje on provodi lutajući po Njujorku, nakon što su ga izbacili iz škole, ponovo. Vraća se i u prošlost i tako saznajemo i nešto o njegovoj porodici i prijateljima. Njegov rečnik je veoma mali. Ne dovršava rečenicu, već samo kaže ,,i sve''. 
Ono što je mene veoma oduševilo je odnos koji ima sa mlađom sestom Feb. Tako je divno opisan njihov odnos i može se lako zaključiti koliko je zapravo njihova ljubav jaka. 

Ima puno lepih rečenica. Zapisala sam par njih.

,,Ono što me stvarno obara je knjiga posle koje poželiš da ti je njen pisac najbolji prijatelj i da možeš da ga okreneš telefonom kad god ti dođe.''

,,Kad god mi neko nešto pokloni, to se skoro uvek završi tako što me rastuži.''

,,...za divno čudo ovo nije napisao ni jedan pesnik, već psihoanalitičar, Vilhem Štekel. Evo šta je... Pratišli me?''
,,Da, naravno.''
,,Evo šta je rekao: Osobina nezrelog čoveka je što hoće da za nešto slavno umre, dok je osobina zrelog čoveka što hoće da za nešto skromno živi.''

,,Život jeste sportska utakmica, mladići. Život jeste utakmica koju treba igrati po ustaljenim pravilima.''

,,Nije tako loše kad sija sunce, ali sunce sija samo kad mu se prohte.''

 Džerom Dejvid Selindžer

Pdf knjige ovde.